Tko to tamo šuti
|
Jedne vrlo davne jeseni sjedimo tako cura i ja na klupici na Zrinjevcu onako kao frajerski: dupe na naslonjaču, noge na sjedalici. Bez pravog razloga. U stvari, razlog je bio više nego jasan, jedino ga tada nismo znali ispravno formulirati: pa nećemo valjda sjedit ko penzići, i.e. regularno! Prirodno, došao je drug milicioner i legitimirao nas. Pitao sam u čemu je štos. Kaže: nezgodno sjedite! Godinama mi je to bila paradigma traljave i nenarodne milicije. (Nerazumno benigna paradigma, znam. Ponekad se baš zalijepiš za infinitezimalno male detalje.) Općenito, dvije su me stvari žderale. Prva je koliko se milicija ljepila za obične ljude, za obične i male, za duševno zdravlje blagotvorne „prekršaje“. Druga, koliko efikasno bi ista policija (ne pitajuć se o bitku) odradila posao. Teroristi, prometni prekršitelji, pronevjeritelji sindikalnih fondova, svi su efikasno završavali u bajbuku. Pedofili, batinaši, skinheadsi i vikend-ustaše se nisu ni usudili postojati. Danas je policija uljuđena, naša, urbana, civilna, kulturna, načitana. Prijateljska, sva ljudska prava zna, čita Malog princa i Odabrana djela Z.V.M., čuva gej-frendli događaje, tješi gej-engri prosvjednike, ulaže na burzi, hapsi po univerzitetu ... ali opet, nije to ono. Ne Yoko Ono, nego znate što mislim. Nije ni da baš zazivam staru policiju (iako nikad više :-) ne sjedim na klupi „nezgodno“). Nego je meni glupo da policija više ne može istjerati niti najjednostavniju stvar. Evo npr. Zagrebačke ceste. Nisam nešto silno zainteresiran i čini mi se da je istina tamo malčice slojevitija nego se u novinama prikazuje. Ali, opet, čovjek je napadnut, mučki izbatinat, krivci uhvaćeni i sad ....? Pa nemojte me zezat da se batinaši brane šutnjom, fiškali uredno servisiraju, rodbina tvrdi da su počinitelji bili u Sloveniji i na Marsu u vrijeme zločina, sud rezignirano sudi ... Gledajte, otvoreno govoreći, ja bih te dečke, kad bi mi stvarno bilo stalo da saznam istinu, pitao jel im draže da im se počupaju nokti ili im je milije da kažu tko ih je poslao. Simple as that. Mogao bih i dalje elaborirat, ali neću ići u pregrube detalje zbog kolegica koje možda imaju slabije živce. Sad zastvarno. Jesu li apstraktna ljudska prava i apstraktna prava na djelu uhvaćenih kriminalaca važnija od našeg zdravog razuma i stvarne pravde? Jesu li ta ljudska prava važnija od ljudskih prava svih nedužnih? Je li važnije da tamo neki batinaš živi ko u diznilendu ili da mi konačno doznamo tko je i zašto naručio ubojstvo? Hoće li sutra i neki plaćeni ubojica imati sličan tretman? Hoće li sindikat plaćenih ubojica tužit RH međunarodnom sudu? Možda ćemo morati i izručiti inpulzivnog inspektora Banića jer je opsovo mater i izderao se na višestrukog ubojicu koji je imao teško djetinjstvo? Ako mene pitate, ja bih na pet minuta vratio onu miliciju da odradi posao, čuo kako je na stvari, tko i zašto je batinaše poslao, pospremio u zatvor i poslodavce i posloprimce te ih zaključao s devet lokota. Onda opet lijepo možemo o dvajstprvom stoljeću, humanizmu i ljudskim pravima ubojica. |
