Platiti, molim!
Pišu danas novine da nema odštete za ubojstvo Đorđa Mitrovića, Roma iz Siska, kojeg su u ožujku 1992. na nasipu uz Savu ubila trojica pripadnika Hrvatske vojske. Županijski sud u Sisku tu je trojicu proglasio krivima i oni (nadam se, još uvijek) služe zatvorsku kaznu. No, Općinsko državno odvjetništvo u Sisku odbija isplatiti naknadu štete Mitrovićevoj obitelji. Svoj stav Odvjetništvo objašnjava time što je „razvidno da su proglašeni okrivljenici štetu počinili u slobodno vrijeme ... pa ne postoji odgovornost RH za štetu ...“ Jer, iako je ubojicama dokazan zločin i iako su oni taj gnjusni čin počinili u odorama Hrvatske vojske i sa zaduženim puškama (koje su platili ne oni, nego svi mi), ubojstvo su izvršili u svom slobodnom vremenu! Evo, ovako: sad ja imam nešto slobodnog vremena pa vam svima u Odvjetništvu jebemsvepospisku.. Od uže familije pa do šire familije. Pa, kako vas, ljudi, nije sram pisati takve presude i obrazloženja!? Čovjek može biti glup, može biti životinja, a vi u dotičnom Odvjetništvu ste vjerojatno prvi primjerci nove nadvrste glupih životinja. Hoću platiti! Plaćam za parkiranje do Lekenika, za vodu od koje zamalo možeš napravit kemijsko oružje, za iluminaciju na mostovima, plaćam za premijerove satove, za Snježnu kraljicu, za jebenu Sjevernu tribinu i Dinamov stadion, plaćam za Dinamo, nemam pojma za što sve plaćam. Sve to plaćam iz obaveze. Ono što trenutno hoću dobrovoljno platiti je moj djelić (iako svoje krivice ne vidim) odštete obitelji Đorđa Mitrovića. U stvari, htio bih da to odredi budući premijer Sanader s budućim koalicijskim partnerima. Mnogo više me to zanima od njihovih koalicijskih dogovora o nepušenju i neplaćanju ... Hoću već jednom živjeti u pristojnoj državi! OK. Znam da ću to teško dočekat. Ali, barem znam što hoću! P.S. Pažljiviji čitatelji znaju da inače ne prostačim. Ali ovima koji su odredili da odštete nema jebemsveživo još jednom! P.P.S Naravno da nije dobro ako govorimo samo o plaćanju i odšteti. Sasvim je jasno da je i ovaj moj pokušaj jadan pomak u popravljanju nepopravljivog. Ipak, barem nekako ti ljudi trebaju čuti što mislimo o njima ... |