Kakofonija
|
Sinoć su u Otvorenom na HRT1 ugostili kreatore ili glasnogovornike ekonomskih politika naših vodećih stranaka. Nije da su drugi mediji nevažni, ali TV je mjesto odakle poruke dopiru najšire. Osim toga, TV bi trebala omogućiti dijalog i debatu, omogućiti nam čuti odgovore na direktna pitanja voditelja i gledatelja, argumente i protuargumente. Na TV možeš vidjeti tko je uvjerljiv, a tko se skriva iza fraza, tko razumije argument i može s njim polemizirati, a tko prodaje maglu. Ništa od toga jučer. Uglavnom se sve svelo na ponavljanje općih teza i na golu svađu oko toga koja je prethodna vlada koji nered generirala. Plus predbacivanja, plus prazna nadmudrivanja, plus gibanica oko definicija vanjskog duga/unutarnjeg duga/stope rasta BDP-a/fiskalnog deficita. Uglavnom negledljivo. Baš se i ne vidi zašto bi ove izbore trebalo odlučiti to hoće li Čačić Polančeca uvjeriti da su naše dubioze prikrivene, ili će Polančec dokazati Jurčiću da sad HDZ uspješno plaća stare SDP-ove dugove. Nema načina da birač išta odluči iz te besmislene prepirke, makar bio strpljiv kao trener naše košarkaške reprezentacije, imao živce kao vozač tramvaja i koncentraciju poput kontrolora letenja. Ovo nema smisla. Ako skupiš u studio petero gostiju, pa dopustiš puko prepucavanje, onda još "odradiš" svoja pitanja (po minutu za svako) te još u eter pripustiš dvoje gledatelja, onda si sigurno a) zadovoljio formu, b) odradio emisiju, c) generirao novu zbrku, d) potaknuo novi krug građanske apatije. To nije predizborno sučeljavanje. Ako se ne mogu čuti smislena objašnjenja, konkretna pitanja i još konkretniji odgovori, koristi nema. Ako Polančec nema priliku argumentirati da je Čačićev program nesmislen, a HDZ-ov da je bolji i zašto, ako Jurčić nema pravu šansu objasniti sve u vezi sa SDP-ovom poreznom politikom i čuti pa onda i pokušati opovrgnuti Polančecove primjedbe, onda su ovakve emisije samo kulisa. Ako novinar nema priliku (ili volju) stvarno pritisnuti nekog kandidata da dobije zadovoljavajuće objašnjenje, onda se sve svede na zbrku i galamu. Baš kao jučer. TV ima svoje sheme i "principe". Iza kojih se nemušto skriva; pere ruke. A kad se televiziji prigovori, odgovori se svode na otrcane fraze da je politika ljudima dosadna, programske sheme da se imaju poštovati, i sve to u najboljem interesu gledatelja jer političari najčešće pričaju trash a na ekranu ih je ionako previše. Što je sve bez veze. Pa prijenos natječaja za pjesmu Eurovizije traje barem tri sata, BigBrother tri mjeseca. Pa ljudi ipak gledaju. A to što je političara na TV previše, kriva je opet TV. Zašto svaka kocka, prizma, piramida, paralele, žarište i kako se već znanstveno ne zovu sve te emisije tako frivolno ugošćuje političare i najčešće političare. Evo, i nedjeljom u 2 kad se pristojan svijet okupi oko stola s familijom i prijateljima nacionalna TV nam obično dovede političara u goste. Naravno da ih je onda previše. No sad su izbori. Sad o nečem odlučujemo i posao treba obaviti. Kad je prvenstvo svijeta u nogometu, na programu su dnevno i po tri utakmice. I onda još popratna emisija s maskotom u studiju i Blažičkom, Knjazom, Milom i Dreletom obučenim u maskotu. Dobro, nisam ni ja baš tako čeličnih živaca. Ne bih mogao podnijeti tri sučeljavanja dnevno plus "emisiju" u kojoj bi se prepričavalo što je tko rekao, komentirao stajling, reprizirali svi ofsajdi i propuštene šanse. Nedaj bože da onda još izrone odnekud O. Kosovac i S. Šagolj. Ali, nemojte se vi, TV pregaoci, skrivati iza forme. Ako treba, dovedite goste dva po dva. Ako treba, dovedite u studio više novinara, pustite u eter više gledatelja, produljite emisije. Ako treba, dozvolite da se govori i o temama iz prošlosti (samo tada prislite one koji prigovaraju da budu konkretni, a one koji su prozvani da budu jasni). Naravno, bolje bi bilo da se priča o tome kako će biti te zašto je čiji plan efikasniji, pravedniji, bolji. I postignite da se o započetim temama govori jasno i s argumentima. Prestanite biti površni. Radite svoj posao. Ovo do sada ne liči ni na što. |
