Mala zemlja za veliku maturu
|
Kažu upućeni da je Državna komisija nedavno odlučila kako će matematika ipak biti izostavljena s liste obaveznih predmeta na državnoj maturi. Šuška se. Službene vijesti još nema. Dobro, onda je i ovo neslužbeno. Već je i prije bilo pokušaja da se matematika briše. Zgodno se sjetiti kolumne u Jutarnjem Inoslava Beškera koji je argumentirao da klasičari na državnoj maturi trebaju polagati klasične jezike, ne matematiku. Te da će u protivnom nivo znanja klasičnih jezika opadati jer će đaci svu svoju energiju usmjeriti prema disciplinama koje su na maturi obavezne. Mislim da nije tako. Klasičari će učiti klasične jezike i dalje, maturanti sportskih gimnazija će i dalje biti sportaši, a mi ćemo i od jednih i od drugih tražiti da pokažu svoju kompetenciju u nečem što cijeli svijet drži fundamentalnim. Svidio mi se odgovor Beškeru kojeg je napisala ravnateljica Klasične gimnazije u Zagrebu, prof. Anđelka Dukat. Usput, javna reakcija matematičke zajednice je izostala i to nije lijepo. Što su osnovni razlozi ukidanja matematike na državnoj maturi? Ne mislim da se matematiku namjerava brisati zato da se otvori prostor drugim disciplinimama. To je posljedica. Pravi uzroci su ignorancija te pometanje loših vijesti pod tepih. Državnim službenicima je najvažnije da projekt državne mature uspije. Oni si ne mogu dozvoliti da rezultati koje će maturanti polučiti budu ispod crte koju su povukli unaprijed. A svi pokusi koje smo proveli pokazali su da je opće matematičko znanje naših đaka u cjelini nikakvo. To nije novost za profesore. Oni perfektno znaju s kakvim znanjem djeca dođu u npr. 1. razred srednje škole. Matematički polupismeni, nemoćni pred najelementarnijom apstraktnom operacijom i sa zabetoniranim stavom da matematiku ne mogu, ne žele i neće učiti. Pa su to lijepo pokazali i državni i spiti znanja. Što je onda rješenje? Suštinski se na brzinu ne da promijeniti ništa, a sniziti kriterije na državnoj maturi ispod granice pristojnosti se ipak ne da (matematika je, na nezgodu, internacionalno provjerljiva). Pa se rješenje nudi samo od sebe. Briši matematiku da nam ne kvari uspjeh! Ne može ministar biti uspješan graditelj društva znanja ako nam pola đaka ne položi državni ispit iz matematike. Zato je bolje da se za to niti ne zna. A ima još nešto. To su privatne srednje škole s pravom javnosti. Imaju te škole i svojih izvrsnih strana, ali zajednički im je nazivnik da te škole i njihovi đaci matematiku vole ko Srbi Ahtisarija. Matematika na državnoj maturi je za njih loša vijest. A zašto bi matematika uopće trebala biti obavezna na državnoj maturi? uglavnom, najprije zbog svih onih razloga koje je naveo Bešker, samo u prilog suprotnoj tezi. Nije stvar samo u matematičkim činjenicama. Matematika te uči organizirano misliti. Učiš se disciplinirano slagati ciglicu na ciglicu i graditi neki sustav. Matematika je škola koja te uči pošteno učiti, ne pometati pod tepih. Ako nisi svladao razlomke, nećeš razumjeti koncept derivacije. Tu muljanje ne pomaže. U stvari su principijelni razlozi zbog kojih učimo matematiku i klasične jezike jako slični. A onda, matematika ti i treba. Ako toga nisi svjestan, ovdje ne pali ono "tim gore po činjenice", ovdje je tim gore po tebe. Matematika je najpredavaniji predmet na sveučilištima. Drugi par cipela je tužna činjenica da većina naših fakulteta matematiku koristi samo kao filter da eliminira loše studente. Pa tamo studenti uče matematiku da je polože, a ne da je nauče. To je sveučilišni kič. Evo npr. naš Ekonomski fakultet. Tamo je matematika transcendentna disciplina i studentima samo smeta. Tamo ima milijardu smjerova prijediplomskih i postdiplomskih. Na sve načine se tamo uči kako se upravlja ovim ili onim, i s velikim optimizmom se vjeruje da Ekonomski fakultet i ta struka može napredovati bez matematike. Eto, neki dan je javljeno kako je prof. Veselica napisao knjigu od 750 stranica koju će, uz potporu fakulteta, skromno predložiti za Nobelovu nagradu, jer da je to kapitalno djelo. Ne zna Veselica da je već mnogo godina Nobelova nagrada za ekonomiju u rukama onih koji ne pišu puste stranice, nego računaju. Dobro, reći ćete, ekonomija. A koliko je više od-matematike-slobodnih studija poput psihologije, sociologije, elektrotehnike, građevine, biologije, strojarstva, agronomije? Naravno da se šalim. A sve kad te i druge struke matematiku i ne bi trebale stvarno, nego samo kao usputni alat, sve da je i tako, loše bi bilo o matematici ne brinuti. Nije isto na "digitron" stisnuti 7:2 i imati ideju o očekivanom rezultatu ili nemati. Nije isto koristiti sofisticirani statistički paket i imati ili nemati osjećaj o tome kakve rezultate će računalo "izbaciti". Na žalost, naši će đaci kad upišu u kalkulator sedam podijeljeno s dvije trećine iskreno vjerovati u svaki rezultat koji zasvjetluca na ekranu. Mislite da pretjerujem? Evo, danas možeš kupiti kuću, auto, frižider, ljetovanje, sve na kredit. Kažu ti da je kamata 4,5% ili 6,99% ili slično i obračunaju ti ratu. Koliko nas zaista ide provjeriti je li ta rata stvarno odgovara deklariranoj kamati? Ili mi to onako odokativno: dobiješ vrijednost od 10 000, u 15 godina u ratama otplatiš 28 000 pa ili ide ili ne ide, tako nam Bog pomogao. Često se misli da je matematiku glupo učiti jer da je to samo zabetonirani skup gotovih podataka i završena priča. Korisnije je onda učiti nešto što će u novom vremenu biti vrednije. Milijardu puta sam čuo pitanje: pa što se to još ima novo u matematici otkrivati? Pa u tome i je stvar. Kad nas ne zanima, onda niti ne znamo. Evo npr. kad utipkate nešto u Google i on vam odgovori odmah i precizno, ispod je matematika. Kad mobitel prenese sliku i zvuk, nije to po duhu svetome, nego je to netko izračunao. Možda vam se čini nategnuto, možda mislite da je to ipak djelo inženjera. Da, inženjeri su zaista ingeniozni i bez njih mobitela sigurno ne bi bilo. Ali vjerujte mi na riječ, ne bi bilo mobitela ni bez matematike. I to friške, ne antičke. Slično (ili baš zato) kako se matematiku zamišlja kao mrtvo more, niti se ne zna tko su glavni protagonisti. Mnogi znaju pobrojati najvažnije fizičare, kemičare, biologe, književnike i slikare. O političarima, vojskovođama i satrapima svih provenijencija da i ne govorimo. Tek malobrojni bi znali bar nekoliko najvažnijih matematičara modernog vremena. Evo vam npr. osobe A, B, C i D, pa ako vas zanima, pogledajte. Pošteno je reći da su za ovakav status matematike u općoj kulturi u velikoj mjeri krivi matematičari sami. Nego, da se vratimo maturi. Slabašna nam je razina opće matematičke kulture ionako. Kako će tek biti ako i formalno kažemo da matematika više nije fundamentalna i da to više i nije tako važno? Sve novine npr. pišu da u anketama HDZ ima 31% glasova, te tako dobiva 2% glasova manje od SDP-a koji ima 33%. Dobro, to je žargon, nećemo sad cjepidlačiti. I veća polovica je općeprihvaćeni žargon. Samo, ja se ne bih kladio da svi koji tako napišu znaju točno što su napisali. I velike zemlje se bore s tim. No, razlika je u tome da su one svjesne problema i da nastoje nešto popraviti. Mislim da je državna matura koristan projekt. Mislim da je važno da ujednačimo kriterije i da objektivno ocijenimo naše đake i naše škole. Za razliku od službenika u ministarstvu, ja ne mislim da će biti katastrofa kad dobijemo loše rezultate. Katastrofa je postojeće stanje. Čim prije se s lošim rezultatima suočimo, tim prije ćemo odlučiti (možda) i nešto učiniti. Ako pak netko ima ideju da je matematiku bolje izbaciti jer nam kvari prosjek i jer nam objektivno ne treba, jako je u krivu. Nije baš niti pedagoški dići ruke od nečega jer je to teško. Ima i drugih teških stvari na svijetu, pa se ljudi malo požale, ali se onda potrude i sve bude u redu. A ako matematiku zaista izbace s liste obaveznih predmeta na državnoj maturi, to će biti, otprilike, otvaranje stečajnog postupka nad ministrovim društvom znanja. Ako to stvarno učine, nadrapali smo, i to na dugi rok. Howgh. |
